Susreti u Bukovici
Događaji u Bukovici, zabilježeni osobno ili od rugih žitelja prigodom prijateljskih susreta ili događanja. Najnovije događaje stavljam iz praktičnih razloga na vrh stranice.
- KAZALO:
- Fešta 2011. godine.
- Mugavica 2011. godine.
- Susret 2010. godine. TV reportaža i albumi
- Kroz Bukovicu iz zraka i video kamerom
- Susret 2009. godine
- "Uživala duša" novinska reportaža iz 2009. godine
- Bukovica godine Gospodnje 2000.
Znakovito je primijetiti kako je velika većina nekadašnjih žitelja Bukovice tijekom svoga
egzodusa u kolovozu 1995. godine prešla Savu sa bosanske strane kod Srbca i ušla na hrvatsko
tlo kod Davora u jednom od ovakvih čamaca, kao ovaj primjerak dolje, koji je sačuvan i izložen
u Okučanima.
"Ovo je Mercedes u kojem smo ušli u Hrvatsku", pomalo sarkastično komentira Ivica Matošević,
Anđe uz slanje ove fotografije. Ivica je bio i jedan od posljednjih koji je prešao Savu kod Davora.
Ovi čamci su tako postali dio paćeničkog puta, kako žitelja Bukovice tako i ostalih iz Banja Luke i
njene okolice.
Gledanje uvećane karte. Imanje obitelji Matošević u Bukovici. (Navigiranje uz pomoć gumbova na ovoj slici i vašeg miša.)
SUSRET BUKOVČANA 2012. GODINE
Dana 18.08.2012. godine u 10:30 slaviti će se sveta misa na našem groblju
Suvaje
i tradicionalno druženje na imanju Matoševića u Bukovici.
Služiti će se sveta misa kao i posveta groblja te dodjeljivanje zaštinika groblja Sv. Roka
što je dogovoreno
10. travnja o.g. Banjaljučki biskup dr. Franjo Komarica je upoznat sa ovim događajem za što je dao svoju suglasnost
i
svim srcem podržava ovu inicijativu. Zamoljavaju se građani da svojom nazočnošću i u što većem
broju doprinesu
i uljepšaju ovaj povijesno značajan događaj za naše selo i usput da se pomolimo za sve naše
pokojne na ovom groblju.
Detaljnjije o ovome biti će te informirani nakon misnog slavlja i susreta, stoga navratite ponovo.
SUSRET BUKOVČANA 2011. GODINE
Ovogodišnje druženje je održano 20. kolovoza, već po ustaljenom običaju svetom
misom za naše pokojne na mjesnom groblju Suvaje, koju je predvodio pomoćin biskup banjalučki dr. fra
Marko Semren. Do Suvaja je ove godine napravljen i asvaltiran prilazni put u duljini od 400 m
sa bukovačke strane te napravljen veliki parkirališni prostor na parceli zvanoj Brezici,
kupljenoj od Finke Blažević.
Koncelebranti na svetoj misi koju je predvodio pomoćin biskup fra Marko Semren su: župnik fra Ivo Brezović, časni brat
Dragan Grizelj, velečasni Ivan Topoljak (župnik u Savskom Gaju u Zagrebu), fra Ivo Orlovac,
mons. dr. Anto Orlovac i fra Dujo Ljevar. I ove godine je bio nazočan praoslavni svećenik iz Stupovače
Dalibor Petković.
Nazočin su bili sljedeći gosti: Marija Rapo, savjetnica ministra Davora Čordaša iz ministarstva za
izbjeglice i raseljena lica te istovremeno kao i izaslanica ispred HDZ-a BiH; Jadranka Modrić, konzul prvog reda u Banja Luci;
Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik; Jadranko Batorić, predsjednik vijeća Novog Zagreba; Danijel
Marušić, brodsko-posavski župan i dr.
Kliknite na znak iznad za pokretanje video zapisa i uključite vaše zvučnike.
Kliknite na fotografiju iznad za pokretanje ovog foto albuma. (poslao Ivica Matošević)
Nakon mise bilo je već treću godinu za redom druženje, na imanju Ivice i Tome Matošević u Bukovici.
Ovaj susret i druženje prelazi tako u tradiciju. Domaćin Ivica Matošević najavio je susret i za iduću
godinu koji se treba održati 18.08.2012. na istim mjestima i svi su dobro došli.
Ovaj susret su uljepšavali: KUD Slavko Mandić iz Laktaša pod vodstvom Tanje Protić te KUD "Tkanica" iz Okučana
pod vodstvom Zrinke Grgić.
Klikanjem na fotografiju iznad možete pokrenuti gledanje foto albuma sa ovog susreta. (poslao Anto Ato Vidović)
POZDRAV PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE, IVE JOSIPOVIĆA
"...iako spriječen, predsjednik Republike Hrvatske upućuje svoju neizostavnu podršku povratku Hrvata na svoja ognjišta i u tom smislu izražava zadovoljstvo obnovom dijela ceste u selu Bukovica. Predsjednik Republike Hrvatske nastaviti će se zalagati za proces povratka prognanih i izbjeglih Hrvata kao i za ostvarenje njihovog položaja jednakopravnog konstitutivnog naroda.
Molim vas da prenesete srdačne pozdrave predsjednika Republike svim nazočnima na ovom okupljanju."
Galerija fotografija prekrasne panorame Matoševića imanja i ovogodišnjeg skupa iz ptičje perspektive. (Poslao Ivica Matošević. Kliknite na svaku fotografiju za uvećavanje ili pohranjivanje).
Do sljedećeg susreta 18. kolovoza 2012. godine.
[^vrh]
MUGAVICA ILI VIDOVIĆA BRDO 2011. GODINE
POSVETA ZVONA
22. svibnja ove godine obavljena je posveta zvona kod kapelice na Vidovića brdu ili Mugavici. Zvono je je posvetio trnski župnik fra Ivo Brezović, a isto su darovali braća Frano i Anto Josipović (Marijana). Ovom prigodom se okupilo oko 50-ak žitelja Bukovice.
Kliknite na fotografiju iznad za otvaranje foto albuma.
MISA NA MUGAVICI
U nedjelju, 11. rujna o.g. slavljena je sveta misa na Vidovića brdu (u čast Maloj Gospi) koju je predvodio trnski župnik fra Ivo Brezović. Ovom prigodom se okupio dio bukovčana i drugih na misnom slavlju i ugodnoj gozbi nakon mise. Album ovoga događaja se može pogledati ovdje Fotografije koje gledate nalaze se ovdje zahvaljujući vrijednom Anti Ati Vidović.
[^vrh]
SUSRET BUKOVČANA 2010. GODINE
Evo već je došlo vrijeme za ovogodišnju bukovačku feštu, koja je održana u Bukovici 21. kolovoza 2010. na imanju Ivice Matošević. Skupilo se više od 500 bivših žitelja, gostiju i uzvanika.
Kliknite na znak iznad za pokretanje video zapisa i uključite vaše zvučnike. Ovaj video zapis je isječak iz emisije "Mir i Dobro" HTV1, objavljen u nedjelju 22. kolovoza 2010. Urednica je Iva Lerotić, kojoj se ovom prigodom od srca zahvaljujem na dopuštenju objavljivanja ovog video isječka. (Ako kliknete dva puta na sličicu video zapisa, video će se otvoriti u punoj veličini zaslona vašeg monitora.)
Prije ovoga druženja slavljena je sveta misa za sve mrtve na našem groblju Suvaje. Misu je predvodio dekan i gvardijan samostana Petrićevac, fra Ivo Orlovac. Koncelebrirali su: msgr. dr. Anto Orlovac, trnski župnik fra Ivo Brezović, vojni kapelan fra Miroslav Kljajić, fra Dujo Ljevar i msgr. Vlado Lukenda.
Nakon mise nastavljeno je veselo slavlje i srdačno druženje u aranžmanu i na imanju Ivice Matošević. Ove godine se moglo lako doći lijepom novoasfaltiranom cestom sve do vrha Bukovice.
Nevjerojatno je šta uspješna poduzetnost jednog pojedinca i neizmjerna ljubav prema rodnom kraju mogu učiniti. Okupiti toliki broj ljudi u rodnome selu iz kojeg su svi protjerani u etničkom čišćenju 1995. godine. Ista ta ljubav i upornost napravili su ono za što sam ja mislio da se neće nikada dogoditi. Naime početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, uspostavljena je autobuska linija iz Banja Luke sa centrom našeg sela, pod oznakom 2B. To je uveliko poboljšalo i olakšalo komunikaciju sa gradom radnicima, đacima i studentima. Živo se sjećam kako sam u to vrijeme maštao kako bi lijepo bilo kada bi autobus dolazio u blizinu moje rodne kuće, ali sam shvatio da je to nemoguće jer da za to treba imati između ostalog i asfalt na toj dionici. Tada sam mislio da se to neće nikada dogoditi.
Kako se običava kazati: nikad ne reci nikad! Dakako da je izvedba asfaltiranja urađena pod pokroviteljstvom lokalnih vlasti, ali iza toga stoji velika upornost, rad, požrtvovnost i ljubav našega sumještanina Ivice Matošević prema rodnoj Bukovici.
Svatko tko misli da je se moglo drukčije, bolje ili više imao je period od 15 godina za dokazati suprotno. Danas su rezultati vidljivi u Bukovici. Iako bez svojih autohtonih žitelja, zahvaljujući ovome primjeru, bukovčani se skupljati u sve većem broju na ovim godišnjim druženjima. Svaka ti čast Ivice i neka Bog da da ovo preraste u tradiciju i da nas se još više skupi iduće godine.
Eto, došao je asfalt tamo gdje sam ja jednom mislio da se to nikada neće dogoditi. Kako mi je Ivica osobno rekao: "Sada imaš asfalt do svoga imanja, tako da nikad više ne moraš ići po blatu." Za Bukovicom ću vječno žaliti, ali za tim blatom nikad! (Nikad ne reci nikad!)
Klikni na fotografiju iznad za otvaranje albuma s fotografijama. Ako želite preuzeti ovaj album u cijelosti na vaše računalo u razlučivosti 10x15cm@300dpi, onda kliknite ovdje. [veličina datoteke: 4,1Mb].
Ponavljam riječi iz pjesme "Bukovici zavičaju"
autora dr. Ante Orlovac, bukovčanina:
...
Bukovčani, podignite glave,
nemoj da vam djeca zaborave,
makar stigli i do samih zvijezda,
da su iz tog poletjeli gnijezda.
Jer zavičaj i majku ljubimo
Ponajviše kad ih izgubimo.
U nadi da će nas ova lijepa pjesma i plemenita rodoljubna gesta našega domaćina još više zbližiti, pa da se skupimo sljedećih godina u još većem broju bez ikakvih opterećenja i antagonizama. Završimo ovaj tekst jednom drugom domoljubnom pjesmom: "(Dvije Ptice", pjesnika Petra Preradovića (klikni ovdje i uključi zvučnike).
FOTO ALBUMI I VIDEO PRILOG
Ove foto albume dolje je Ivica Matošević nesebično podijelio sa nama.
Isti albumi kao i gore ali za preuzimanje i pohranjivanje na vaše računalo (razlučivost 15x10cm@300dpi:
1) - Suvaje [13,5Mb]
2) - Dolazak [10,5Mb]
3) - Početak [10Mb]
4) - Fešta [11Mb]
Video prilog: misa na groblu Suvaje, 7 svećenika (jedan praoslavni), posveta dviju kapelica. Fešta kod domaćina Ivice Matošević, otvaranje novoasvaltirane ceste i obnova električne mreže. Mnogo govornika i poznatih lica. Za gledanje kliknite na fotografiju dolje. (Zapis je veličine 800Mb).
Za pokretanje video zapisa, kliknite jedan puta. Ako želite gledati video na cijelom zaslonu vašeg monitora, kliknite na video dva puta.
[^vrh]
KROZ BUKOVICU
Ovaj tekst je premješten na istoimenu stranicu koja se nalazi ovdje
SUSRET BUKOVčANA 2009. god.
Zahvaljujem Ivici Matošević, Anđe na poslanom materijalu sa ovog nezaboravnog događaja. Također se zahvaljujem i Anti (Ati) Vidović, Ive na poslanim fotografijama sa ostataka moga rodnog ognjišta.
22. kolovoza 2009. godine održan je susret bukovčana, na vrhu sela,
kod rodne kuće Ivice Mtošević. Za gledanje ovoga albuma, klikni na ovu
fotografiju:
Najavljeno je okupljanje i sljedeće godine: subota, 21. kolovoza 2010.
na istom mjestu, a koje bi trebalo postati tradicijonalno.
Iste fotografije sa gornjega albuma, ali svaka posebno:
Pogled na prelijepi rodni kraj iz zraka i novi napravljeni put koji prolazi kroz dvorište rodne
kuće. Ova fotografija je jako varljiva. Danas se više ne može prepoznati ni jedan ostatak
nekadašnjeg kućišta, jer je priroda gotovo sve sakrila, nakon progona njenih žitelja.
Tako se može činiti neupoćenom da tu nikada
ništa nije bilo, niti je itko obitavao.
Prelaženjem pokazivačem miša preko ove fotografije, označi se mjesto gdje je
nekada bila moja rodna kuća (Ruže Orlovac, Tome). Ako na istu fotografiju kliknete, otvoriti će se
u punoj razlučivosti.
S dopuštenjem i ljubaznošću uredništva
Fokusa donosim članak objavljen na
internet stranicama ovog časopisa, koji opisuje taj događaj.
Evo izvornog teksta:
Za čitanje tekstova te drugih dokumenata,
trebate imati beaplatni program
Acrobat Reader
instaliran na vašem računalu.
[^vrh]
Uživala duša
FOKUS, piše: V. Đurđević. 23.08.2009.
U laktaškom selu Bukovica, na proplancima Potkozarja, u subotu (22.08.2009.) je carovalo prijateljstvo, veselje i pjesma. Pjesma, koja se ovdje nije čula dugi niz godina, jer oni koji je trebalo da pjevaju nisu bili tu.
Naime, većina stanovnika ovoga sela više ne živi stalno u njemu, a nove domove pronašli su na nekim drugim mjestima.
Grupa prijatelja Ivice Matoševića iz ovoga sela spremila je njemu i njegovoj porodici doček hvale vrijedan.
Budimir Stanković iz Trna s nekolicinom prijatelja bio je domaćin na Ivičinom imanju, koji je stigao iz Zagreba, gdje je stalno nastanjen. Ivica je poslovan čovijek i vlasnik dva poduzeća, građevinskog poduzeća i poduzeća za proizvodnju i trgovinu dijetetskih proizvoda.
Uređeni voćnjaci na mjestu gdje je nekada bila kuća u kojoj se Ivica rodio bili su sastajalište za pedesetak onih koji su otišli i isto toliko onih koji su ostali i koji su ovim lijepom činom iskazali veliko čojstvo. Pripreme za ovaj skup trajale su već neko vrijeme, a Ivica je do rodnoga ognjišta napravio makadamski put u dižini od dva i pol kilometra, na što je utrošio oko 40.000 KM. Rekoše nam da će se na susret koji će se održati do godine na isti dan doći asfaltnim putem. Susretanje dugogodišnjih prijatelja iz mjesne zajednice Trn, predvođenih Budimirom Stankovićem, bilo je nabijeno pozitivnom energijom i dubokim emocijama koje su prisutnima izmamile suze.
Vrtjeli su se ražnjevi, a dimovi s roštilja gubili su se u čistom plavom nebu tog toplog augustovskog dana. Točilo se hladno pivo, a u tradicionalnim ćokanima žutjela se rakija rashlađena, zlatnožuta.
- Teško mi je da govorim, previše je ovo lijepo i dirljivo, morate me razumjeti. Ovakvo nešto više je za san nego za javu. Presretan sam i ja, a i moja mnogobrojna porodica od kojih su neki po prvi put na mjestu gdje sam rođen i prvi put pred njima prostire se vidik ovog prelijepog predjela. Ne znam kako da zahvalim i koje riječi hvale da uputim prijateljima koji su nam ovo priuštili i domaćinski s ljubavlju nas dočekali i omogućili nam da pune duše uživamo - vidno uzbuđen reče nam Matošević.
Nije nedostajalo ni pjesme, ni igre. Orkestar je pjesmom za dušu razgaljivao. I gle čuda, iznad Bukovice kruže dva mala aviona, kao lastavice i upijaju ljepotu ovog druženja. Šale se i kažu, nek se i s plavog neba vidi i zabilježi ovaj rijetko viđeni skup.
Jelka Ibisi-Matošević, koja ovdje nije bila 18 godina, ne može da sakrije suze radosnice i da se nadivi dobroti ljudi koji ovakav doček pripremiše.
- ja zaista nemam riječi kako da izrazim svoje osjećanje, ovo je ostvarenje godinama sanjanog sna - rekla je ona.
Na skupu je bilo i mnogo poslovnog svijeta i odavde i od tamo odakle gosti dolaze. Pitamo ih hoće li biti neke konkretne poslovne suradnje. Ne negiraju, ali i ne obećavaju, već se zagonetno smješkaju.
- Dogodine će mi biti lakše i meni i mojim prijateljima koji smo danas ovdje bili domaćini, Ivica reče da ćemo sljedeće godine zamijeniti uloge, on će biti domaćin, a mi gosti - šaleći se reče nam Stanković.
I tako je tekla pjesma, jelo se i pilo, proticao je augustovski dan u veselju i druženju, za koje rekoše da će postati tradicionalno.
[^vrh]
BUKOVICA, GODINE GOSPODNJE 2000.
Na ostatcima moje rodne kuće nakon više od sedam godina. Posjeta je bila jednodnevna, ali
emocionalna. Nas petoro, na mjestu gdje je nekada bila kuhinja: moja Marija, Josip Orlovac,
Viktor Orlovac, Tomislav Džida i ja.
Ovdje nema što ni vidjeti, samo ostatke ostataka. Priroda je jedini pobjednik. Kako je kuća nekad
izgledla može se vidjeti ovdje.
Vrijeme pravo ljetno, žega neumoljiva, a nigdje izvora. Vode smo se napili na vrelu Šime Orlovac, jedino do kojeg smo mogli doći jer je bilo u šumi, pa stoga nije zaraslo.
Ostaci rodnoga doma: jedna greda i nešto kamenja.
Na groblju Suvaje, s lijeva na desno:
- Viktor Orlovac, Franje
- Josip Orlovac, Šime
- Tomislav Džida, Anđe
- Marinko Orlovac, Ruže
- Marija Orlovac, Marinka
Galerija fotografija posjete Bukovici godine 2000.
Klikni na fotografiju da bi se ista otvorila uvećana.
[^vrh]